od naivnog deteta do laznog profila
Bila sam dete od sesnaet leta.Dete koje juri autobusom u skolu,biciklom po parku i sa drugaricama po gradu.Jurile smo haljine,cipele,masne i tasne.A onda se sve zaljubile.Svaka u svog deckica.Naivna deca.Misle da je ljubav ono kad ti zaigra stomak svaki put kada ga vidis.Mislile smo da je ljubav prvi poljubac i prve setnje pored reke.Nisam znala da je ljubav opasna.Naivno sam ga ljubila svaki put kada ga vidim.Naivno sam mu verovala kada mi prica da je srecan ili tuzan.Da me voli.Izlazila sa njim svake veceri.Mislila da ako je 6 godina stariji od mene,sigurno je pametniji.Sigurno je ozbiljniji.Nisam verovala da godine ne podrazumevaju zrelost.A sve ono sto sam s njim imala podrazumevalo je mladost.Moju naivnost i njegovu mladost.Svaka njegova rec iako je bila nezrela i mala,meni se cinila mnogo vecom i zrelijom.eh...tako je to kada se dete zaljubi.Ja kao dete nisam ni znala u koga sam se zaljubila.Nisam poznavala njegovu proslost,ni buducnost.Mislila sam da je sadasnjost dovoljna.Odrastao je bez oca.Ali nasledio da tretira svaku zenu kao sto je njegov otac svoju.Imala sam razumevanja za njegovu ,,tuznu,, pricu.Umela sam da ga slusam.Bas zato sto ga niko od drugih ljudi sem mene nije slusao.Zato me je i zavoleo.Godine ne podrazumevaju zrelost.Moj dragi deckic odlucio je da me ozeni i da ja sa svojih sesnaest godina zavrsim sa skolom.Nisam pristala.Majka me je od malena ucila da je skola bitna.I jeste.Drugacije je sa diplomom srednje a drugacije sa diplomom osnovne.Nisam neko ko ne voli da uci.Naravno da se mojoj tadasnjoj ljubavi to nije svidelo.Pokusavao je na razne nacine da me ubedi u njegovu zamisao.Cak je i otisao u inostranstvo da radi nekoliko meseci kako bih ja videla da je s njim sve bajno i sta zamisli to ostvari.Divno ali nisma pristala.Zelela sam svoju diplomu.Videvsi da on ne prihvata moje misljenje,da planira da zivi u inostranstvu,raskinula sam.Putevi su nam se polako ali sigurno razilazili.Shvatila sam da je o bio deo uspomene i nastavila dalje.One nije.Nastavio je da me trazi i da me trazi.Silom je pousavao da povrati nemoguce.Da me ubedi da zavrsim s askolom i kao i on odebgnem u tudjinu.Dosli smo do vredjanja.Tada sam ga blokirala na facebook-u.On se ozenio.Napravio sebi papire.Dobio dete.Ali mene nije zaboravio.Nazalost.Napravio je lazi profil na tom istom facebook-u ,sa mojim imemnom.Sada uznemirava i mene i moj komsiluk,moje prijatelje drugare.Pokupio je moje slike i predstavlja se kao ja. Sve to zeleci nemoguce.Zeleci da stupi u kontakt sa mnom.Pitam se zasto li se onda ozenio i dobio dete ako to vec nije zeleo.Verovatno zato sto je zeleo papire.A papiri za one koji zele da pobegnu iz Srbije podrazumevaju i zenu.Divno.Ja nisma iz te price.Kada sma shvatila da se razlikujemo.Kada je dete(ja) pocelo da raste skontalo je da ne zeli na napusti skolu.Moago je da me saceka da je zavrsim,mogao je da nadje posao u Srbiji,mogao je da me ispostuje.On je otisao tamo,ozenio se ,napravio dete,napravio lazni profil.Sada me uznemirava.A ne razumem zasto.Ako ces mi reci da ga mogu tuziti policiji,nasmejacu se.U nasem malom mestu ta opcija ne postoji.Najbolji drug moje bivse ljubavi koja me sada uznemirava zapravo je policajac.I kome jedno naivno dete,koje je poraslo i shvatilo da ljubav nije ono sto je na prvi pogled,kome da objasnjava stvari.